Jedna trećina studenata UNSA ima problem s anksioznošću, ali nemaju adekvatnu podršku. Obrazuju ih, ali ne razgovaraju s njima

Fokus ove knjige su izazovi u učenju i strategijama učenja, upravljanju vremenom, upoznavanju komunikacijskih obrazaca ili ponašanja koje su prikladne akademskom kontekstu. Ali i rezimiranje i prepoznavanje neprijatnih emocionalnih stanja, posebno anksioznosti koja je obično vezana za polaganje ispita, rezimiranje sebe i vlastite uloge u akademskom kontekstu.

"Mi smo nekako redali naša poglavlja i našu priču od početka do kraja. Između ostalog, prelazak iz jednog nivoa obrazovanja u drugi, kao što je srednjoškolsko obrazovanje u visokoobrazovni kontekst, predstavljeno vrlo složenu tranziciju. Mi smo zapravo prepoznali da mladi ljudi teško imaju uslove, nemaju psihološke pretpostavke za to da razumiju koliko ta tranzicija može biti teška. Svako od njih zaista ima neke svoje nivoe aspiracije. Oni ne moraju biti ujednačni, ne trebaju. Niti ko traži savršene studente, niti savršene profesore. To ne možemo biti. Ali sretan i uspješan student je onaj koji uspjeva bez poteškoća, ostati, naravno, mentalno zdrav i uspjeti realizirati ciljeve u akademskom kontekstu koje sam za sebe zacrtao", rekla je Marković.

Knjiga je, navode, namijenjena svim studentima, a cilj je pomoći im da na tom individualnom putu ostvare svoje potencijale.

"Mi često znamo biti licemjerni, djeca i adolescenti su nam najvažniji, a zapravo praktično jako malo imamo nekih programa. I ono što je meni u cijeloj ovoj priči važno jeste da spomenem da smo Mirna i ja dugo u ovome. Već 19 godina sve što radim, radim nekako za unapređenje i zaštitu mentalnog zdravlja mladih ljudi, djece i adolescenata i također negdje pokušavam da imamo što više tih praktičnih implikacija. Odnosno, nama je važna jedna reforma obrazovne politike. Ono što želimo, jeste da ponudimo jedan resurs gdje ćemo se baviti ne samo intelektualnim razvojem, ali kognitivnim razvojem, na što je fokusiran naš obrazovni sistem na svim nivoima obrazovanja. Željeli smo zapravo da skrenemo pažnju koliko su važne te socijalne i emocionalne dimenzije u tom akademskom kontekstu. Koliko je važan taj holistički pristup. Mlad čovjek koji treba da se u tom akademskom smislu prilagodi, isto je paralelno važno da negdje se osjeća dobro, da razvija neke socijalne kompetencije, da bi sutra u konačnici na tržištu rada, ali i u drugim aspektima svog života, zapravo mogao dobro funkcionirati i negdje zadovoljiti sve svoje potrebe", rekla je Dautbegović.

Prije dvije godine, u stvari 2023. je također izašla jedna knjiga koja se zove Od individualne do institucionalne odgovornosti, imali smo istraživanje prije toga, i negdje čak jedna trećina naših studenata na Univerzitetu u Sarajevu pokazuje visoku razinu anksioznosti, depresivnih simptoma, psihosomatskih simptoma. To ih je, ističu,da fokus stave na neprijatna emocionalna stanja i kako i na koji način, i prevazići i kada potražiti stručnu pomoć.

"Ovdje negdje fokus i na organizaciju učenja i na ovoj akademskoj prilagodbi. Zašto to radimo? Upravo zato što prepoznajemo da postoji mnogo faktora rizika. Ne možemo reći da zapravo mladi ljudi, ja mislim da svi mi u ovom, našem kontekstu, imamo svakodnevno mnogo izazova, mnogo poteškoća, ubrzanje stila života, negdje smo preopterećeni i kognitivno, i emocionalno na dnevnom nivou, i svima nama zapravo treba podrška. Budući da mi radimo sa mladim ljudima, tu je naša inspiracija", dodala je.

Tokom kreiranja knjige radile su sa studentima psihologije prve godine za koje su pretpostavile da bi ta tranzicija iz srednjoškolskog sistema u akademijski kontekst mogla biti izazovna.

"Pitali smo ih šta ih boli. Rekli su upravo ono čime smo se mi ovdje bavili. Između ostalog, percepcija njihove uloge obrazovanja. Mi imamo i tradicionalno viđenje obrazovanja koje je u jednom momentu skrenulo sa one putanje koje bismo mi voljeli vidjeti u akademijskom kontekstu. A to je da se upravo zbog promjena u načinu isporuke znanja, tzv. dostupnosti znanja online od digitalnog, pasivizira studenta unutar akademijskog procesa. On čak i preuzima tu ulogu nesvjestan toga da odlazi u neku dimenziju ove priče koja nije dobra za njega, odnosno za nju. Pa smo se bavili između ostalog njihovom percepcijom uloga. Da li se prepoznaju sebe kao nekoga koja je čisto konzument znanja, pasivni posmatrač stvarnosti ili da koproduciraju zajedno s nama to znanje i to iskustvo. Dakle, kada učestvuješ u kreiranju nekog iskustva kao što je akademski život studenta, da bi aktivno učestvovao i da bi bio koproducent tog znanja, ti moraš naučiti kako ne možeš kontrolisati vrijeme, ali ne možeš ga prekinuti, ne možeš ga sažeti, ali možeš uspostaviti neki nivo kontrole. Kako možeš u psihološki sigurnom okruženju pokazati svoju ranjivost, ostati negdje autentičan, sačuvati svoj lični integritet. Ne izložiti se previše", kazala je Marković.

Ističe kako se ranjivost često u našem društvu gleda na negativan način i povezuje sa salobušću i manjkom samopouzdanja.

"Vi ne možete nekoga gurati u ranjivost. Student je ranjiv kada dođe u novi kontekst, ali radite na njegovom samopouzdanju i autentičnosti, integritetu koje polako iz ličnog prelazi u profesionalni integritet. Na studiju psihologije to su uvijek teme, bez obzira šta predajemo, o čemu govorimo, jer razumijemo da moraš imati ne samo znanje, nego i lični, dakle, profesionalni integritet", dodala je.

Naglašava kako se studenti sami često pokušavaju nosisti s anksioznošću i drugim problemima, ali da to nije u redu.

"Nije u redu da obrazovni sistem na bilo koji način potiče, a da ne postoji neka podrška u situacijama kada doživljavamo neko neprijatno emocionalno stanje. Što se tiče učenja, kroz naše iskustvo, nikad nas niko ne uči kako da učimo. Prosto je to nešto što prirodno, usput, samo inicijativno pokušavate da otkrijete, da ne ide se služiti nekim nemotehnikama", navela je.

Detalje pogledajte u videu.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad